PROLOG RABU - Captain's Club Rab

Ima li zaista išta ljepše nego pobjeći iz glomaznih urbanih zagađenih metropola u jednostavnost, u čistoću i mir otoka, i tamo upijati pejzaže, sokove, zelenila, mora i neba, baršunastog otočnog bilja intenzivnih boja, u sjeni mirisnih borova, u pješčanoj uvali. Od takve romantične slike nismo imuni ni pred pomenom imena Raba,otok koji je sinonim blagog podneblja i lijepih toplih draga i zatona. Kao lijepa žena tako i lijep otok Rab oduvijek je bio mamac ljudskom srcu. Njegova blaga klima u zavjetrini i umiljate zelene površine privlačile su oči moreplovaca i zavojevača sve od Rimljana koji osvojiše i imenovaše Rab - municipij Arba.

Od Ostrogota do Bizantinaca, i do Slavena Hrvata koji u VII stoljeću stigavši na Jadran prigrliše te obala i otoke kao dio svoje nerazdvojne sudbine i domovine, davši drevnoj Arbi ime svom jeziku blisko - Rab.Onome koji prvi put dolazi na Rab, čim pogledom prijeđe po starim pročeljima, krovovima i tornjevima, postane jasno da su ovdje mnogi vjekovi ostavili viđan trag prije svega u arhitekturi stare gradske jezgre, koja je u cjelini sačuvana u izravnoj drevnoj ljepoti i naravi. Tragovi s visokim zvonicima, sakralna zdanja, knežev dvor, loža i splet mediteranskih ulica i uličica u kojima bruji,

u prošlosti i sadašnjosti, među zidinama dalekih vjekova romor ljudskih glasova na svim jezicima, jer su domaćini Rabljani primili srcu da njhov lijepi otok nije samo njima namijenjen, pa su tokom cijele godine otvorene njihove luke i vrata za dobronamjernike, domaće i strane goste iz svih krajeva svijeta. U ljetnoj vrevi na toplim kamenim pločama trgova grada, slikari s razapetim platnima pokušaju i u slici zaustaviti djelić vlastitog doživljaja starog i novog Raba,

a veseli mladići i djevojke, lutalice, glazbenici i pjevači, kao pravi miroljubivi tumači internacionalnog ljudskog zajedništva u ovom dlanu naše zemlje, u pitomom gostoljubivom Rabu osjećaju se kao kod kuće, kao da su stigli među svoje susjede, prijatelje i domaćine.